Srce, um i duša pjesnika što mu ime DeS3InY

srijeda, 02.05.2007.

Studentski Vodič za Zagreb

Heh, kako nas mame te banke, prvo studentski paketi sa american express karticama, i sad besplatni studentski vodič/karta Zagreba sa dosta lokacija hotela, kafića, klubova i, što je najvažnije, lokacija PBZ-ovih bankomata... mislim stvarno...

Inače sam mislio taj vodič iskoristiti kao podlogu da napravim neki interaktivni vodič gdje bi i sam dodavao i upisivao dodatne lokacije... no nemam toliko vremena.

Dakle, ako ju niste nabavili na onim PBZ-ovim pultovima na fakultetima i/ili studentskim okupljalištima diljem Zagreba, evo vam je ovdje u koliko toliko urednom skeniranom naličju (okvirna veličina cca 3000x1500, veličina oko 400KiB)

Uživajte!



ponedjeljak, 30.04.2007.

Tema: Život

Kako bi netko rekao: "Živi život kako ti želiš i biti ćeš najsretniji čovjek na svijetu". O kako je to krivo. Prvu stvar koju naučimo u životu jest da ništa ne može biti onako kako mi želimo. Da se sve ostvaruje po našem nahođenju. Čim imamo barem još jednu osobu pored nas, moramo paziti da činimo stvari onako kako mi želimo, no bez uzurpiranja te osobe. Pomnožite taj oprez sa šest milijardi i dobit ćete svijet u kojem živimo. Ova tema uzrokuje mnogo stvari. Najčešće uzrokuje blokade. Kako živjeti život najbolje kako se može i pritom uživati u njemu? Nikako. Uvijek moramo raditi ustupke. Koliko drugim ljudima toliko i sebi. Jer smo si mi najveći neprijatelj. Postoje stvari koje znaš da moraš napraviti, koje znaš da bi trebao napraviti, koje želiš napraviti. No ne računaš na hormonalne poremećaje u svojoj glavi koje mogu u najkraćem roku promijeniti tvoje želje i tvoju volju za činiti neke stvari. Život je samo koncentracija neurona. Zanimljivost života sama nije dovoljna ako niste uravnoteženi. Ravnoteža vašeg uma može činiti jako velike stvari, čak i u najgorim situacijama. Ili najgore stvari u dobrima. Život je dakle potraga za uravnoteženjem uma. Ništa više, ništa manje. Samo to.

nedjelja, 29.04.2007.

Tema: Ljudi

Ah, moja 'najdraža' tema. Što reći o ljudima? Osim što su pokvareni, pohlepni, egocentrični, arogantni, zaluđeni, opsjednuti i glupi, također su i tvrdoglavi te ne prihvaćaju ništa što nije po njihovom nahođenju. Ovime opisujem 90% populacije svijeta. Naravno ovog našeg komercijalnog, bezdušnog i monopoliziranog svijeta. Što reći o ljudima što već i sami ne znate a možda čak i ne želite priznati jer ste previše optimistični? Mogu krenuti od ljudi koje je lakše prebrojat. Od onih koji suosjećaju, koji prihvaćaju, kojima glavno usmjerenje nije samo novac, zarada i seks. Ti ljudi se mogu nabrojati na prste mojeg tijela. A upoznao sam dosta ljudi. No teško je reći da postoji savršena osoba. Možda postoje, no premladi su da uopće shvaćaju pojam savršenstva i dobrote. Štoviše, smatram da se savršeni ljudi rađaju svakim danom. No okolina, roditelji, prijatelji i ini ljudi utječu na uništavanje savršenstva. Rađamo se savršeni, bez loše misli u glavi, bez osjećaja mržnje i zavisti. Vrijeme to mijenja. Ono nam daje poboljšane fizičke i psihičke sposobnosti. Daje nam promjenu. Daje nam razum. Ono je relativno. Vrijeme. Čovjek je savršen. No savršenstvo nestaje čim se upoznamo sa nekim osjećajem koji nam ne paše. Glad. Bol. Stres. Umor. Nelagoda. Tada nestaje ona savršenost osobe. Nema je više. Svi smo mi ljudi. Svi smo bili savršeni. Sada smo samo dio svijeta.

Moja razmišljanja

Teško je izraziti nešto riječima što čak ni umom ne možeš shvatiti. Pojam svijeta, objašnjenje zašto, kako i zbog čega. Nije lako tok misli izbaciti van, nije lako sve tokove u prostranstvima uma usmjeriti, spojiti i dešifrirati. Nije lako živjeti.

...to be continued...

četvrtak, 26.04.2007.

Malo redirekcije u svijetu pjesništva

Život nikad ne ide u smjeru kojim biste vi htjeli... vi hoćete ravno, no on vam da ova dva izbora.
Ovo će biti jedan od onih postova koji vam govori kako se vlasnik bloga promijenio, da je krenuo na neku drugu stranu, da je poludio (ako već i prije nije bio lud, što je u mojem slučaju vrlo očito)... ili da jednostavno nema više vremena za pisanje pjesama (točno moj slučaj... žalosno zar ne?).

Uglavnom, pošto već skoro 4 mjeseca nisam NIŠ pisao, nisam nikakve nove pjesme iz glave izvukao, nije mi se niš zanimljivo dogodilo doli tog što sam skoro svaki dan na faxu i učim gluposti koje zapravo neću ni koristiti nikad kad dođem radit za neku (ili svoju) firmu...

Ajd bar imam sreću u ljubavi...

No da se vratimo na stvar. Ove pjesme ostaju jer su dio mene *hint* *hint*, no od sada vam neću pisati samo pjesme već i neke zanimljivosti (ako mi se bude dalo naravno). Jer ovako neću nigdje dospjeti. Ono što će me izjedati, veseliti ili rastuživati podijelit ću s vama, vjernim blogerima i čitateljima blogova.

Ništa, čitamo se uskoro (nadam se)!!

nedjelja, 24.12.2006.

Merry Fucking Christmas

Merry F-ing Xmas
Hey there Mr. Ferovac
Merry fucking Christmas
Put down that book of college
And hear some holiday wishes.

In case you haven't noticed
It's Jesus's birthday.
So get off your nerdy student ass
and fucking celebrate.




Eh da... za vas vjernike (vjerovnike, ovce, raju, kajgod) iskreno vam želim sretan Božić te da ga provedete sa svojim najmilijima radeći ono što najviše volite na vašem najdražem mjestu (kad ja već nemrem)

četvrtak, 28.09.2006.

Teorijsko Brbljanje

Ah taj Fourier...
Teorijsko brbljanje
Ideje integrala
Matematičko umno ubijanje
A zadaci su šala!

Limes, subdivizija
Kosinus i suma
Naša prva najčišća vizija
Vidjesmo odlazak doma.

Oči zakrvavljene
Glava je pastir
A nama ruke zalijepljene
Za kvadratni papir.

Jednostavni pajdaši
Složno mi slušamo
Iako nam je mozak na paši
"Samo da ne padnemo".

Nakošena soba
Tvrde smeđe klupe
Razni studenti ovog doba
Matematiku tupe.

Teorijska brbljanja
Redovi Fourierovi
Dosta nam je tog tupljenja
Bježimo doma svi!

nedjelja, 04.06.2006.

Muzika

Toliko mala a toliko znači...


Muzika mi život daje
Volju
Da nastavim dalje

Ne želim ostati svatko
Hoću
Da postanem netko

Kad završi tjedan dana
Sviram
Da nestane rana

Ali nestala mi sreća
Došla
Nesreća još veća

Bend mi se upropastio
Rado
Svirati bi htio

Kažu sunce nakon kiše
Nada
Ne umire više

Ipak tračak svijetlu vidim
Stvarno
Sebi nadu budim

Sada strpljiv bijah stvarno
Idem
Dušu liječit marno

utorak, 07.03.2006.

Oda FER-u

FER2... Muahahahahaha
Zajebavam se cijeli dan
Noću pamtim svaki san
U MIOC nisam mogo ići
A petoj (5.) niti prići

Ali nisam luđak da skačem
Niti luzer da plačem
Pa sam u Ruđer ošo
I ko od šale ga prošo

No jao meni nisam glup
Čak ni ko telefonski stup
Sam sam trebao sve radit
I učit. I čitat. I gradit

No za jednu stvar mi je žao
U natjecanjima uvijek sam pao
Niti programiranje koje smo klali
Jer profesori algoritme nisu znali

No sada sam čak i sretan
FER upiso i bio sjetan
Samo mi je žao zbog toga tako
Što se ne trudim oko faksa jako

utorak, 10.01.2006.

Osjećajna

Htio sam ti samo reći
Da postoji malo riječi
Koje bi ti rekle
- Volim te

Sad da ti nešto kažem
I nemoj reći da ti lažem
Najviše na svijetu
- Volim te

Koliko postoji atoma na svijetu
Koliko prašine ima u letu
Nisu dovoljne da izrazim koliko
- Volim te

Pomozi mi da se izrazim
Da hrabrost dugo ne tražim
Da ti kažem
- Volim te

Sad svima ću reći
I sve prepreke ću prijeći
Samo da svi znaju da
- Volim te

utorak, 06.12.2005.

Obavjest

Samo za napomenu, komentare od ljudi koji se ne potpisuju (tj. oni koji nemaju blog a za koje ne znam tko su) brišem. Kraj diskusije.

nedjelja, 20.11.2005.

Dvojba

I feel... something


Dva su sata,
Ona nije tu,
Čekam da se pojavi pred moja vrata.

Čekam sam,
Mislim sam,
"Javit ću se", rekla je, znam.

Vjerujem,
Ne vjerujem,
Hoću da se ubijem.

Povjerenje,
Nepovjerenje,
Stvar je principa, čak i oproštenje.

Brinem se,
Izluđujem se,
Da mi se javi, molim se.

Ne mogu više,
Ovo je previše,
Za moje jadno srce kojeg nema više.

Iskrenosti,
Tog mi fali,
U mom crnom životu punom žalosti.

Razmišljam,
Izmišljam,
Dal' da te zovem, premišljam.

Zovem te,
Na mobitel,
Prekidam poziv, mrzim te.

Volim te,
Nije fer,
No moje srce boli zbog te.

Što je krivo,
Što je pravo,
Moji osjećaji, to nije zdravo.

Jedno kažes,
Drugo radiš,
Dok me ne trebas, lažes.

Slušam srce,
Samo srce,
A logika mi bolje ide nego srce.

Ne želim znati,
Što se radi,
No još jedan rez moje srce pati.

Dugi stih,
Kratka bol,
Od sada bit ću tih.

nedjelja, 16.10.2005.

Oda Vještini Komuniciranja

BlaBlaBla!!!
O, da! Fonetika!
Smislena numizmatika!
Pamćenje - dugoročno.
I radno, tj. kratkoročno.

O, da! Učenje!
Usvajanje i pamćenje!
Komunikacija - vještine.
Brda i doline!

O, da! Pažnja!
Pohranjivanje znanja!
Socijalno i asocijalno!
Mrtvo i trivijalno!

O, da! Specifikacija!
Koja vražja specifikacija?
Ovo je glupost!
Totalna glupost!

O, da! Produciranja!
Vještine komuniciranja!
Zašto mi to učimo?
I zašto se mi mučimo?

O, da! Parafraza!
Glupost ili samo fraza?
Naštrebat ćemo za dva!
Dosta za vremena sva!

utorak, 30.08.2005.

Taj Kvartovski Bicikl



Jednoga dana hodah ulicom,
Sa svojom lijepom britvicom,
Neznajući sto znači kvartovski bicikl.

Hodam ja tako: brzo-polako,
Razmišljam o curi i sve mi ide lako,
Al neznam što znači kvartovski bicikl.

I tako završim u kvartu,
U kojem narodno piše kartu,
Al još neznam što znači kvartovski bicikl.

Svi me čudno pogledavaju,
I stalno pogledima ispipavaju,
Al' ja još uvijek neznam što je kvartovski bicikl.

Jedan mi prišo, malen i ćelav,
I piskutavim glasom drekne ko da je balav,
"Ti si nam ukrao naš kvartovski bicikl!!!"

Smijem se i govorim u čudu,
Ko da nisam vidio veću ludu,
"Pa koji ti je to kurac, taj kvartovski bicikl???"

Na to on: "To je ona cura iza tebe,
Koja se sa svima nama jebe",
Sada napokon znam što je kvartovski bicikl.

U času se okrenem za sto osamdeset,
I vidjeh kako moja cura brije sa njih deset,
Sada nažalost znam tko je kvartovski bicikl.

U tom trenu mi u glavi nešto pukne,
Vadim britvu i krv na sve strane sukne,
U krvi leži taj lijepi i mladi kvartovski bicikl.

No ni to mi nije nikako dosta,
Okrećem se i koljem svakog gosta,
Bože, na šta me natjera taj kvartovski bicikl.

Sjedim na kraju bez grižnje savjesti,
U moru krvi, sa britvom i crnom vijesti,
Svi su mrtvi koji voziše taj kvartovski bicikl.

nedjelja, 07.08.2005.

Za Sve Seljake Veseljake

Za sve seljake veseljake
Radit ćemo narodnjake
Pa dok se oni provesele
Mi ćemo im uzet tele

Vidi ih što skaču, viču
A kasnije će da riču
Zbog nepravde nad njima
Mi počinili nad svima

Odnosimo stvari i novce
Dok oni u snu broje ovce
Sinovi i kćeri im pol noći plešu
Dok mi njima gazimo po vešu

Svako jutro nova strka
Druga kuća ista frka
Nestale pare i kola
A djeca im puna alkohola

Za to smo samo mi krivi
Mi znamo zašto smo živi
Pametni lopovi kradu kuće
Dok seljaki rundu vuče

Ajme meni koji vrisci
Ne mogu opisat' ni najbolji pisci
Kao da im kolju djecu
A samo im uzeli novce i Cecu

Za sve seljake veseljake
Radit ćemo narodnjake
I dok oni rakiju liju
Lopovi im lovu piju

četvrtak, 28.07.2005.

Ljubomoran

Ah...this poor heart...full of holes...full of pain...
S tobom sam od dana do dana
Uživam kad si samnom sama
No uvijek kada nismo sami
Ja poludim kao da sam u tami

Neznam zašto al si ne mogu pomoć
Kad pričaš s nekim ja osijećam nemoć
To mi zadaje strašnu bol
Zbog koje bi najradije lupao glavom u stol

Tako ja počnem razmišljat
O svemu da mi um hoće stat
O lošim stvarima, sebi i tebi
Ludim kad tako mislim o tebi

Zato hodam jako brzo sada
Ulicama malog užeglog grada
Smirujem se suncem toplim
Ubijam se i sav se topim

Na kraju sam natabletiran
Razmišljam sada posve miran
O svojim jakim ispadima ludim
Koliko sam glup i sam se čudim

Na kraju dana opet smo sami
S tobom godine prođu k'o dani
Sada više ne razmišljam o tome
Mir nalazim u zagrljaju tvome

Obavijest broj 3 (valjda :D )

Evo vratio sam se! I to iz Požege gdje sam bio na zasluženom odmoru sa curom. I to vrlo zasluženom jer sam upao na FER!!!! Weeee! Budem vam uskoro stavio nove pjesme jer sam dobio inspiracije (napokon!!!!!!). Pozdrav!

nedjelja, 12.06.2005.

Putnik

Noć, mračna, gleda me u oči
Misli da neću tako lako proći
Prolazim sa strane, pogledavam iz tame
Smijem se i razmišljam dal' ona misli na me

Stiže tramvaj, bus, ne tramvaj
Nema struje, ne nije prvi maj
Sjedim, čekam, doma ću doći
Plačem jer s njom bi rađe htio poći

Doma, napokon, otvaram si vrata
Žute oči u tami trinaestog kata
Mačka mala bježi punom parom
Suze brišem, žarim bas gitarom

Net svemogući, šaljem s njega poruku
Čekam da mi se javi, bol mi u struku
Ali da, vibrira mobitel, to je ona znam
Stavljam osmijeh, čitam, srce mi je ritam

Puca zora, vrišti sunce, pet ujutro je
Sjedim, čekam, ludim, smetam, pa što mi je
Moj flomaster sad ostavlja crne tragove
No još veće na mom srcu ona ostavila sve

Plavo nebo, idem spavat, sretan sam sad
Mislim na nju, idem sanjat, naći ću je tad
Tražim način da je vidim, nedostaje mi već
Al' pak sretan, ne presretan, sada idem leć

nedjelja, 05.06.2005.

Patnja Empata

Ako ste vec zeljni analogije, evo jedna geekovska....
Neznam zašto u ovom svijetu
Postoji toliko patnje i boli
I zašto od svih ljudi na svijetu
Ja osjećam to što njih zaboli

To prokletstvo me dovodi do stanja
Kad se ne mogu smirit bez pada
Sad me još razum odvaja od klanja
Onih ljudi kojima zlo umom vlada

Već prije sam imao snove
O tom trenutku koji će doći
I povesti me u bitku za stavove
Gdje ću puknut i po osvetu poći

Briga me za život koji živim
I za ljude koji nisu pored mene
Samo je glavno da zlo iz onih istrjebim
Koji prijateljima mojim prave rane

Sad se opraštam od svojih prijatelja
Kad koljem zadnje zlo pored drota
Da bar umrem nakon ispunjenja cilja
Nego da me odvuku poput idiota

Ima dana kad poželim da nisam takav
No kad mi se srce para zbog budala
Ne želim podnosit odnos ovakav
Kad tuku ljude jer im je odgoj na razini mrava

Da zaključim svoje stavove
Ja mrzim ljude maloumne
Koji tuku djecu zbog love
Ili zbog njihove ideje, zar ne?

Teško je meni empatu
Podnijeti ovakve misli
Zato ću jednom u naletu
Ubit sve tko zlo misli

četvrtak, 26.05.2005.

Sretan mi rođendan!!!!

Hladno Pivo RULES!!!!
Jebote već 19... ludnica...ima da se večeras nacvrcam kao nikad prije... već ću tri dana onda bit pod gasom. Prekjučer na maturalnoj večeri, jučer na Hladnom Pivu (koncert je bio FENOMENALAN!!!) i valjda danas u parkić s frendovima... živili bili i Ožujsko pili!!!

nedjelja, 01.05.2005.

Sjetio sam se da te volim...

Samo da ti nešto kažem
Vjeruj mi sad ne lažem
Prestao te volit nisam
Sad žalim što s tobom nisam

Ovaj svijet mi ne da živjet
Zato sada moram umrijet
Dok ispijam svoju zadnju želju
I ubijam se u hmelju

Dok grižnja me ubija
I sunce mi ne sija
Ukomiran mrtav padam
Oprosti mi što se jadam

Ja srca više nemam
Izjela ga moja neman
Moj put je od škole do birca
Jer mi život vrijedi kurca

četvrtak, 28.04.2005.

Obavijessssssssst broj dva

Na žalost (moju i vašu) prekidam sa pjesmama do daljnjega (osobni razlozi i zato sto sam previse rastresen da mi dodje inspiracija). Ali nemojte zaliti...puknut ce mene inspiracija kad tad (nadam se ne prekasno)...pozdrav!

P.S. Evo nesto od Bajage:

Ovo se teško može nazvati život
A znam sigurno da nije ni smrt
Ko medved zatvoren u stakleni kavez
U napušteni zološki vrt

Ovo se teško može nazvati mirom
A znam sigurno da nije ni rat
I sve izgleda potpuno normalno
A hladan znoj mi klizi niz vrat

Kaži mi gde smo
(ni na nebu ni na zemlji)
Ovo je mesto
(ni na nebu ni na zemlji)

ponedjeljak, 18.04.2005.

Žalopojka

Djeca mala, bude se
Otvaraju oči, smiju se
Gledaju mene, čude se
Spavaju sada, molim se

Doktor stari, ljuti te
Majka mlada, smiruje te
Sestre dobre, paze te
Spavaj sada, molim te

Otac mladi, gleda me
Baka stara, previja me
Anđeo mali, nosi me
Spavam sada, moli me

Djeteta dva, kličem
Blizanca dva, vičem
Dijete jedno, plačem
Zauvijek spava, umirem


***Ovu pjesmu posvećujem svojim dvama nećacima - blizancima Šimunu i Zlatku, koji su se rodili 16.4.2005. - mjesec i pol prerano, a posebno Šimunu koji je zbog svoje slabosti se preminuo jutros (18.4.2005.).***

petak, 15.04.2005.

Brzopotezna

Ugodno društvo
Šalica kave
Crno prostranstvo
Bez vlati trave

Govornik jedan
Govore svi
Prijatelj odan
Sad si ti

Jedna greška
Čak dvije
Moja puška
Sad me krije

Staklo čaša
Vino voda
Miris leša
Kraj nas hoda

Brza slova
Pogled lijep
Ludost nova
Sad sam slijep

Moj kraj
Plavi letak
Bijeli raj
Ja vidim metak

srijeda, 06.04.2005.

Sanjam

Sanjam
Ja sanjam
Sanjam znamenje o sebi
Sebi se ja klanjam
Klanjam se i tebi

Tebi sam predvidio pad
Pad koji vidjeh u snu mom
Mom srcu je bio prejak jad
Jad jer nisi u svijetu tom

Tom prilikom ja se maknem
Maknem od tebe da ne patim
Patim, za tebe, da te taknem
Taknem te, pa onda shvatim

Shvatim to da nisi stvarna
Stvarna si k'o i moj san
San koji nagoviješta vremena tmurna
Tmurna kao ovaj dan

Dan je moj došao brzo
Brzo kao munja kraja
Kraja kojeg vidim sad
Sad samo sanjam ja

subota, 26.02.2005.

Odgovori Mi

Pitam se pitam
Da li je život tako hitan
Zašto grubi su ljudi
I zašto su tako ludi

Pitam se pitam
Odgovaram uz ritam
Strop mi se smije
No znam da to smiješno nije

Pitam se pitam
I pomalo skitam
Ja neznam puta
A um mi luta

Pitam se pitam
A nemam para da čitam
Sve te spojene riječi
Zbog kojih mi um dreči

Pitam se pitam
Pa gdje da to pitam
Željan sam znanja jako
A nitko ga ne daruje lako

petak, 11.02.2005.

Mučiona

HELL!
Sjedim u klupi
I čekam da me lupi
Inspiracija koja mi treba
Da pišem pjesme sve do neba

Al sve što mi sad dolazi
Jest misao da mi život prolazi
U ovoj tmurnoj i staroj zgradi
U kojoj se stalno nešto radi

No uzalud sad ovo pišem
Jer od dosade nemogu da dišem
Ova me zgrada samo sputava
Mučim se i učim - zabadava

Jedna stvar mi se stvarno gadi
Jest da napraviš nešto da radi
Moraš sam naučit kako da radiš
I potrošit duplo vremena da to izradiš

Mjesto da rade svoj plaćeni posao
I tebe nauče da ne bi zaostao
Oni samo znaju vikat i govorit
"Pa kak to neznaš? Glup si ko rit!

nedjelja, 06.02.2005.

Obavjest

Ovaj blog/dnevnik/"bilježnica za pjesme" je napravljena zbog toga što nisam mogao čekati dovoljno dugo da napravim dovoljno teksta da napišem knjigu (a i podržavam freeware :oD). A i moram se zahvaliti Sot. Ona me inspirirala samim time što je objavila svoju osobniju zbirku. Hvala Sot. Pozdrav V-u koji je trenutno hospitaliziran i želim mu brz i trajan oporavak.

Ti

Savršen svijet u očima mojim
Kad utjehu nađem na usnama tvojim
Više nema sna i vina
Ti si moja heroina

U tvojem liku savršenstvo vidim
I uvijek pokušavam da ti se svidim
Stvarno mi ne ide u glavu
Zašto nećeš samnom na kavu

U snovima mojim glumim heroja
Spašavam ti život jer onda si moja
No u stvarnom životu gubim živce
Jer tvoj pogled prati bogate klince

Tugom popraćen idem spavat' sada
Ne želim te vidjet', bol me probada
Sada znam što uraditi treba
Da zaboravim tebe hodam preko neba

Spoznaja

Money, money, money...
Po spoznanju se čovjek mjeri
A ne po izgledu, novcu i vjeri
To svi ljudi sada kažu
I svi do reda tada lažu

Kad zašušti miris novca
Više nisi crna ovca
Svi te slijede sad u krug
Sad si njihov dobar drug

Al' kad padneš u probleme
Pa hoćeš rješit' sve dileme
Smogneš snage pa ih pitaš
Da u probleme sam ne skitaš

Pokucao si na sva vrata
Potrošio si sto tri sata
Drugovi tvoji te više neće
Kad nemaš para nemaš ni sreće

No u gužvi taštih ljudi
Svjest se možda u nekome budi
Zato priznaj i ne plači
Prijatelja dobrog teško je naći

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.