Kako bi netko rekao: "Živi život kako ti želiš i biti ćeš najsretniji čovjek na svijetu". O kako je to krivo. Prvu stvar koju naučimo u životu jest da ništa ne može biti onako kako mi želimo. Da se sve ostvaruje po našem nahođenju. Čim imamo barem još jednu osobu pored nas, moramo paziti da činimo stvari onako kako mi želimo, no bez uzurpiranja te osobe. Pomnožite taj oprez sa šest milijardi i dobit ćete svijet u kojem živimo. Ova tema uzrokuje mnogo stvari. Najčešće uzrokuje blokade. Kako živjeti život najbolje kako se može i pritom uživati u njemu? Nikako. Uvijek moramo raditi ustupke. Koliko drugim ljudima toliko i sebi. Jer smo si mi najveći neprijatelj. Postoje stvari koje znaš da moraš napraviti, koje znaš da bi trebao napraviti, koje želiš napraviti. No ne računaš na hormonalne poremećaje u svojoj glavi koje mogu u najkraćem roku promijeniti tvoje želje i tvoju volju za činiti neke stvari. Život je samo koncentracija neurona. Zanimljivost života sama nije dovoljna ako niste uravnoteženi. Ravnoteža vašeg uma može činiti jako velike stvari, čak i u najgorim situacijama. Ili najgore stvari u dobrima. Život je dakle potraga za uravnoteženjem uma. Ništa više, ništa manje. Samo to.
|
Ah, moja 'najdraža' tema. Što reći o ljudima? Osim što su pokvareni, pohlepni, egocentrični, arogantni, zaluđeni, opsjednuti i glupi, također su i tvrdoglavi te ne prihvaćaju ništa što nije po njihovom nahođenju. Ovime opisujem 90% populacije svijeta. Naravno ovog našeg komercijalnog, bezdušnog i monopoliziranog svijeta. Što reći o ljudima što već i sami ne znate a možda čak i ne želite priznati jer ste previše optimistični? Mogu krenuti od ljudi koje je lakše prebrojat. Od onih koji suosjećaju, koji prihvaćaju, kojima glavno usmjerenje nije samo novac, zarada i seks. Ti ljudi se mogu nabrojati na prste mojeg tijela. A upoznao sam dosta ljudi. No teško je reći da postoji savršena osoba. Možda postoje, no premladi su da uopće shvaćaju pojam savršenstva i dobrote. Štoviše, smatram da se savršeni ljudi rađaju svakim danom. No okolina, roditelji, prijatelji i ini ljudi utječu na uništavanje savršenstva. Rađamo se savršeni, bez loše misli u glavi, bez osjećaja mržnje i zavisti. Vrijeme to mijenja. Ono nam daje poboljšane fizičke i psihičke sposobnosti. Daje nam promjenu. Daje nam razum. Ono je relativno. Vrijeme. Čovjek je savršen. No savršenstvo nestaje čim se upoznamo sa nekim osjećajem koji nam ne paše. Glad. Bol. Stres. Umor. Nelagoda. Tada nestaje ona savršenost osobe. Nema je više. Svi smo mi ljudi. Svi smo bili savršeni. Sada smo samo dio svijeta.
|
Teško je izraziti nešto riječima što čak ni umom ne možeš shvatiti. Pojam svijeta, objašnjenje zašto, kako i zbog čega. Nije lako tok misli izbaciti van, nije lako sve tokove u prostranstvima uma usmjeriti, spojiti i dešifrirati. Nije lako živjeti.
...to be continued... |
Ovo će biti jedan od onih postova koji vam govori kako se vlasnik bloga promijenio, da je krenuo na neku drugu stranu, da je poludio (ako već i prije nije bio lud, što je u mojem slučaju vrlo očito)... ili da jednostavno nema više vremena za pisanje pjesama (točno moj slučaj... žalosno zar ne?).
Uglavnom, pošto već skoro 4 mjeseca nisam NIŠ pisao, nisam nikakve nove pjesme iz glave izvukao, nije mi se niš zanimljivo dogodilo doli tog što sam skoro svaki dan na faxu i učim gluposti koje zapravo neću ni koristiti nikad kad dođem radit za neku (ili svoju) firmu... Ajd bar imam sreću u ljubavi... No da se vratimo na stvar. Ove pjesme ostaju jer su dio mene *hint* *hint*, no od sada vam neću pisati samo pjesme već i neke zanimljivosti (ako mi se bude dalo naravno). Jer ovako neću nigdje dospjeti. Ono što će me izjedati, veseliti ili rastuživati podijelit ću s vama, vjernim blogerima i čitateljima blogova. Ništa, čitamo se uskoro (nadam se)!! |
Hey there Mr. Ferovac
Merry fucking Christmas Put down that book of college And hear some holiday wishes. In case you haven't noticed It's Jesus's birthday. So get off your nerdy student ass and fucking celebrate. Eh da... za vas vjernike (vjerovnike, ovce, raju, kajgod) iskreno vam želim sretan Božić te da ga provedete sa svojim najmilijima radeći ono što najviše volite na vašem najdražem mjestu (kad ja već nemrem) |
Teorijsko brbljanje
Ideje integrala Matematičko umno ubijanje A zadaci su šala! Limes, subdivizija Kosinus i suma Naša prva najčišća vizija Vidjesmo odlazak doma. Oči zakrvavljene Glava je pastir A nama ruke zalijepljene Za kvadratni papir. Jednostavni pajdaši Složno mi slušamo Iako nam je mozak na paši "Samo da ne padnemo". Nakošena soba Tvrde smeđe klupe Razni studenti ovog doba Matematiku tupe. Teorijska brbljanja Redovi Fourierovi Dosta nam je tog tupljenja Bježimo doma svi! |
Muzika mi život daje Volju Da nastavim dalje Ne želim ostati svatko Hoću Da postanem netko Kad završi tjedan dana Sviram Da nestane rana Ali nestala mi sreća Došla Nesreća još veća Bend mi se upropastio Rado Svirati bi htio Kažu sunce nakon kiše Nada Ne umire više Ipak tračak svijetlu vidim Stvarno Sebi nadu budim Sada strpljiv bijah stvarno Idem Dušu liječit marno |
Zajebavam se cijeli dan
Noću pamtim svaki san U MIOC nisam mogo ići A petoj (5.) niti prići Ali nisam luđak da skačem Niti luzer da plačem Pa sam u Ruđer ošo I ko od šale ga prošo No jao meni nisam glup Čak ni ko telefonski stup Sam sam trebao sve radit I učit. I čitat. I gradit No za jednu stvar mi je žao U natjecanjima uvijek sam pao Niti programiranje koje smo klali Jer profesori algoritme nisu znali No sada sam čak i sretan FER upiso i bio sjetan Samo mi je žao zbog toga tako Što se ne trudim oko faksa jako |
Htio sam ti samo reći
Da postoji malo riječi Koje bi ti rekle - Volim te Sad da ti nešto kažem I nemoj reći da ti lažem Najviše na svijetu - Volim te Koliko postoji atoma na svijetu Koliko prašine ima u letu Nisu dovoljne da izrazim koliko - Volim te Pomozi mi da se izrazim Da hrabrost dugo ne tražim Da ti kažem - Volim te Sad svima ću reći I sve prepreke ću prijeći Samo da svi znaju da - Volim te |
Samo za napomenu, komentare od ljudi koji se ne potpisuju (tj. oni koji nemaju blog a za koje ne znam tko su) brišem. Kraj diskusije.
|
Dva su sata, Ona nije tu, Čekam da se pojavi pred moja vrata. Čekam sam, Mislim sam, "Javit ću se", rekla je, znam. Vjerujem, Ne vjerujem, Hoću da se ubijem. Povjerenje, Nepovjerenje, Stvar je principa, čak i oproštenje. Brinem se, Izluđujem se, Da mi se javi, molim se. Ne mogu više, Ovo je previše, Za moje jadno srce kojeg nema više. Iskrenosti, Tog mi fali, U mom crnom životu punom žalosti. Razmišljam, Izmišljam, Dal' da te zovem, premišljam. Zovem te, Na mobitel, Prekidam poziv, mrzim te. Volim te, Nije fer, No moje srce boli zbog te. Što je krivo, Što je pravo, Moji osjećaji, to nije zdravo. Jedno kažes, Drugo radiš, Dok me ne trebas, lažes. Slušam srce, Samo srce, A logika mi bolje ide nego srce. Ne želim znati, Što se radi, No još jedan rez moje srce pati. Dugi stih, Kratka bol, Od sada bit ću tih. |
O, da! Fonetika!
Smislena numizmatika! Pamćenje - dugoročno. I radno, tj. kratkoročno. O, da! Učenje! Usvajanje i pamćenje! Komunikacija - vještine. Brda i doline! O, da! Pažnja! Pohranjivanje znanja! Socijalno i asocijalno! Mrtvo i trivijalno! O, da! Specifikacija! Koja vražja specifikacija? Ovo je glupost! Totalna glupost! O, da! Produciranja! Vještine komuniciranja! Zašto mi to učimo? I zašto se mi mučimo? O, da! Parafraza! Glupost ili samo fraza? Naštrebat ćemo za dva! Dosta za vremena sva! |
Jednoga dana hodah ulicom, Sa svojom lijepom britvicom, Neznajući sto znači kvartovski bicikl. Hodam ja tako: brzo-polako, Razmišljam o curi i sve mi ide lako, Al neznam što znači kvartovski bicikl. I tako završim u kvartu, U kojem narodno piše kartu, Al još neznam što znači kvartovski bicikl. Svi me čudno pogledavaju, I stalno pogledima ispipavaju, Al' ja još uvijek neznam što je kvartovski bicikl. Jedan mi prišo, malen i ćelav, I piskutavim glasom drekne ko da je balav, "Ti si nam ukrao naš kvartovski bicikl!!!" Smijem se i govorim u čudu, Ko da nisam vidio veću ludu, "Pa koji ti je to kurac, taj kvartovski bicikl???" Na to on: "To je ona cura iza tebe, Koja se sa svima nama jebe", Sada napokon znam što je kvartovski bicikl. U času se okrenem za sto osamdeset, I vidjeh kako moja cura brije sa njih deset, Sada nažalost znam tko je kvartovski bicikl. U tom trenu mi u glavi nešto pukne, Vadim britvu i krv na sve strane sukne, U krvi leži taj lijepi i mladi kvartovski bicikl. No ni to mi nije nikako dosta, Okrećem se i koljem svakog gosta, Bože, na šta me natjera taj kvartovski bicikl. Sjedim na kraju bez grižnje savjesti, U moru krvi, sa britvom i crnom vijesti, Svi su mrtvi koji voziše taj kvartovski bicikl. |
Za sve seljake veseljake
Radit ćemo narodnjake Pa dok se oni provesele Mi ćemo im uzet tele Vidi ih što skaču, viču A kasnije će da riču Zbog nepravde nad njima Mi počinili nad svima Odnosimo stvari i novce Dok oni u snu broje ovce Sinovi i kćeri im pol noći plešu Dok mi njima gazimo po vešu Svako jutro nova strka Druga kuća ista frka Nestale pare i kola A djeca im puna alkohola Za to smo samo mi krivi Mi znamo zašto smo živi Pametni lopovi kradu kuće Dok seljaki rundu vuče Ajme meni koji vrisci Ne mogu opisat' ni najbolji pisci Kao da im kolju djecu A samo im uzeli novce i Cecu Za sve seljake veseljake Radit ćemo narodnjake I dok oni rakiju liju Lopovi im lovu piju |
S tobom sam od dana do dana
Uživam kad si samnom sama No uvijek kada nismo sami Ja poludim kao da sam u tami Neznam zašto al si ne mogu pomoć Kad pričaš s nekim ja osijećam nemoć To mi zadaje strašnu bol Zbog koje bi najradije lupao glavom u stol Tako ja počnem razmišljat O svemu da mi um hoće stat O lošim stvarima, sebi i tebi Ludim kad tako mislim o tebi Zato hodam jako brzo sada Ulicama malog užeglog grada Smirujem se suncem toplim Ubijam se i sav se topim Na kraju sam natabletiran Razmišljam sada posve miran O svojim jakim ispadima ludim Koliko sam glup i sam se čudim Na kraju dana opet smo sami S tobom godine prođu k'o dani Sada više ne razmišljam o tome Mir nalazim u zagrljaju tvome |
Evo vratio sam se! I to iz Požege gdje sam bio na zasluženom odmoru sa curom. I to vrlo zasluženom jer sam upao na FER!!!! Weeee! Budem vam uskoro stavio nove pjesme jer sam dobio inspiracije (napokon!!!!!!). Pozdrav!
|
Noć, mračna, gleda me u oči
Misli da neću tako lako proći Prolazim sa strane, pogledavam iz tame Smijem se i razmišljam dal' ona misli na me Stiže tramvaj, bus, ne tramvaj Nema struje, ne nije prvi maj Sjedim, čekam, doma ću doći Plačem jer s njom bi rađe htio poći Doma, napokon, otvaram si vrata Žute oči u tami trinaestog kata Mačka mala bježi punom parom Suze brišem, žarim bas gitarom Net svemogući, šaljem s njega poruku Čekam da mi se javi, bol mi u struku Ali da, vibrira mobitel, to je ona znam Stavljam osmijeh, čitam, srce mi je ritam Puca zora, vrišti sunce, pet ujutro je Sjedim, čekam, ludim, smetam, pa što mi je Moj flomaster sad ostavlja crne tragove No još veće na mom srcu ona ostavila sve Plavo nebo, idem spavat, sretan sam sad Mislim na nju, idem sanjat, naći ću je tad Tražim način da je vidim, nedostaje mi već Al' pak sretan, ne presretan, sada idem leć |
Neznam zašto u ovom svijetu
Postoji toliko patnje i boli I zašto od svih ljudi na svijetu Ja osjećam to što njih zaboli To prokletstvo me dovodi do stanja Kad se ne mogu smirit bez pada Sad me još razum odvaja od klanja Onih ljudi kojima zlo umom vlada Već prije sam imao snove O tom trenutku koji će doći I povesti me u bitku za stavove Gdje ću puknut i po osvetu poći Briga me za život koji živim I za ljude koji nisu pored mene Samo je glavno da zlo iz onih istrjebim Koji prijateljima mojim prave rane Sad se opraštam od svojih prijatelja Kad koljem zadnje zlo pored drota Da bar umrem nakon ispunjenja cilja Nego da me odvuku poput idiota Ima dana kad poželim da nisam takav No kad mi se srce para zbog budala Ne želim podnosit odnos ovakav Kad tuku ljude jer im je odgoj na razini mrava Da zaključim svoje stavove Ja mrzim ljude maloumne Koji tuku djecu zbog love Ili zbog njihove ideje, zar ne? Teško je meni empatu Podnijeti ovakve misli Zato ću jednom u naletu Ubit sve tko zlo misli |
Jebote već 19... ludnica...ima da se večeras nacvrcam kao nikad prije... već ću tri dana onda bit pod gasom. Prekjučer na maturalnoj večeri, jučer na Hladnom Pivu (koncert je bio FENOMENALAN!!!) i valjda danas u parkić s frendovima... živili bili i Ožujsko pili!!!
|
Samo da ti nešto kažem
Vjeruj mi sad ne lažem Prestao te volit nisam Sad žalim što s tobom nisam Ovaj svijet mi ne da živjet Zato sada moram umrijet Dok ispijam svoju zadnju želju I ubijam se u hmelju Dok grižnja me ubija I sunce mi ne sija Ukomiran mrtav padam Oprosti mi što se jadam Ja srca više nemam Izjela ga moja neman Moj put je od škole do birca Jer mi život vrijedi kurca |
Na žalost (moju i vašu) prekidam sa pjesmama do daljnjega (osobni razlozi i zato sto sam previse rastresen da mi dodje inspiracija). Ali nemojte zaliti...puknut ce mene inspiracija kad tad (nadam se ne prekasno)...pozdrav!
P.S. Evo nesto od Bajage: Ovo se teško može nazvati život A znam sigurno da nije ni smrt Ko medved zatvoren u stakleni kavez U napušteni zološki vrt Ovo se teško može nazvati mirom A znam sigurno da nije ni rat I sve izgleda potpuno normalno A hladan znoj mi klizi niz vrat Kaži mi gde smo (ni na nebu ni na zemlji) Ovo je mesto (ni na nebu ni na zemlji) |
Djeca mala, bude se
Otvaraju oči, smiju se Gledaju mene, čude se Spavaju sada, molim se Doktor stari, ljuti te Majka mlada, smiruje te Sestre dobre, paze te Spavaj sada, molim te Otac mladi, gleda me Baka stara, previja me Anđeo mali, nosi me Spavam sada, moli me Djeteta dva, kličem Blizanca dva, vičem Dijete jedno, plačem Zauvijek spava, umirem ***Ovu pjesmu posvećujem svojim dvama nećacima - blizancima Šimunu i Zlatku, koji su se rodili 16.4.2005. - mjesec i pol prerano, a posebno Šimunu koji je zbog svoje slabosti se preminuo jutros (18.4.2005.).*** |
Ugodno društvo
Šalica kave Crno prostranstvo Bez vlati trave Govornik jedan Govore svi Prijatelj odan Sad si ti Jedna greška Čak dvije Moja puška Sad me krije Staklo čaša Vino voda Miris leša Kraj nas hoda Brza slova Pogled lijep Ludost nova Sad sam slijep Moj kraj Plavi letak Bijeli raj Ja vidim metak |
Ja sanjam
Sanjam znamenje o sebi Sebi se ja klanjam Klanjam se i tebi Tebi sam predvidio pad Pad koji vidjeh u snu mom Mom srcu je bio prejak jad Jad jer nisi u svijetu tom Tom prilikom ja se maknem Maknem od tebe da ne patim Patim, za tebe, da te taknem Taknem te, pa onda shvatim Shvatim to da nisi stvarna Stvarna si k'o i moj san San koji nagoviješta vremena tmurna Tmurna kao ovaj dan Dan je moj došao brzo Brzo kao munja kraja Kraja kojeg vidim sad Sad samo sanjam ja |
Pitam se pitam
Da li je život tako hitan Zašto grubi su ljudi I zašto su tako ludi Pitam se pitam Odgovaram uz ritam Strop mi se smije No znam da to smiješno nije Pitam se pitam I pomalo skitam Ja neznam puta A um mi luta Pitam se pitam A nemam para da čitam Sve te spojene riječi Zbog kojih mi um dreči Pitam se pitam Pa gdje da to pitam Željan sam znanja jako A nitko ga ne daruje lako |
Sjedim u klupi
I čekam da me lupi Inspiracija koja mi treba Da pišem pjesme sve do neba Al sve što mi sad dolazi Jest misao da mi život prolazi U ovoj tmurnoj i staroj zgradi U kojoj se stalno nešto radi No uzalud sad ovo pišem Jer od dosade nemogu da dišem Ova me zgrada samo sputava Mučim se i učim - zabadava Jedna stvar mi se stvarno gadi Jest da napraviš nešto da radi Moraš sam naučit kako da radiš I potrošit duplo vremena da to izradiš Mjesto da rade svoj plaćeni posao I tebe nauče da ne bi zaostao Oni samo znaju vikat i govorit "Pa kak to neznaš? Glup si ko rit! |
Ovaj blog/dnevnik/"bilježnica za pjesme" je napravljena zbog toga što nisam mogao čekati dovoljno dugo da napravim dovoljno teksta da napišem knjigu (a i podržavam freeware :oD). A i moram se zahvaliti Sot. Ona me inspirirala samim time što je objavila svoju osobniju zbirku. Hvala Sot. Pozdrav V-u koji je trenutno hospitaliziran i želim mu brz i trajan oporavak.
|
Savršen svijet u očima mojim
Kad utjehu nađem na usnama tvojim Više nema sna i vina Ti si moja heroina U tvojem liku savršenstvo vidim I uvijek pokušavam da ti se svidim Stvarno mi ne ide u glavu Zašto nećeš samnom na kavu U snovima mojim glumim heroja Spašavam ti život jer onda si moja No u stvarnom životu gubim živce Jer tvoj pogled prati bogate klince Tugom popraćen idem spavat' sada Ne želim te vidjet', bol me probada Sada znam što uraditi treba Da zaboravim tebe hodam preko neba |
Po spoznanju se čovjek mjeri
A ne po izgledu, novcu i vjeri To svi ljudi sada kažu I svi do reda tada lažu Kad zašušti miris novca Više nisi crna ovca Svi te slijede sad u krug Sad si njihov dobar drug Al' kad padneš u probleme Pa hoćeš rješit' sve dileme Smogneš snage pa ih pitaš Da u probleme sam ne skitaš Pokucao si na sva vrata Potrošio si sto tri sata Drugovi tvoji te više neće Kad nemaš para nemaš ni sreće No u gužvi taštih ljudi Svjest se možda u nekome budi Zato priznaj i ne plači Prijatelja dobrog teško je naći |
< | svibanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv